Piše: Dragan Mraović
Ima Gospodar i lijevu ruku koja je na spisku italijanskog tužioca Šelsija, ali nju ne smije ni da pipne. Boji se te „lijeve ruke“ k’o zmije riđovkinje, a to zna cijeli Montenegro. Samo ništa ne zna specijalno državno tužilaštvo. Zato se uhvatilo za desnu ruku
Svetozar Marović, alijas Sveto od Milja, je zaglavio tamo gde treba da zaglavi kompletna milogorska vrhuška, neko kao učesnik, a neko kao saučesnik, jer vidi i zna, a ne brani narodnu imovinu. Stavljena mu je hipoteka na više od milion evra imovine Ima tu vila od sedam stotina kvadrata, brda i dolina.
Sudski organi su došli do dokaza da je to stečeno mafijaškim djelovanjem, jer od plate državnog činovnika nije moglo. Doduše, ni Don Milo od svoje plate ne bi mogao da kupi ni dobar sat, ali niko ne smije da ga pita za ono za šta je propitan Sveto koji je priznao da je bio „kapo budvanske kriminalne organizacije“ i ojadio budžet Budve za desetine miliona eura.
Podsjetimo se da je mafijaško djelovanje udruživanje kriminala, politike i banaka, a sve ostalo je klasičan kriminal. Sveto je koristio politički položaj da organizuje mućke prilikom prodaje državnog zemljišta, što je čin mafijaškog djelovanja radi trpanja u svoj džep. Nije mu stavljeno na dušu što je na nekih četrdeset kamiona prošvercovanih cigareta iz Hrvatske u Srbiju, preko Crne Gore, oposlio za sebe 1.600.000 dojče maraka. Iznio je to u svojoj knjizi Momir Bulatović koji je dobio čvrste dokaze od vojne bezbjednosti. Tada je državni tužilac ćutao. A kako i ne bi, jer bi inače morao Gospodara da strpa u ćuzu prije no Sveta, pošto je „tranzit cigareta“ preko Jadrana bio u milijardama eura, od čega je kanulo Gospodaru, a i svima u toj ujdurmi, a Svetin tranzit u Srbiju je bio tek neko milionče.
Neki nisu ništa uzeli, ali su ćutali, a ko ćuti kriv je što ne prijavi kriminal. Primjer za takve je Krivomozgić, koji sada optužuje Gospodara. A gdje je bio Ranko kada je grmjelo i što je ćutao, ako je znao? Neki nisu ćutali, kao Duško Jovanović, ali njih više nema. Za nauk onima koji nešto znaju, a kojih još ima, da neće ni da ih ima, ako propjevaju. Svetu nije stavljen na dušu ni „izraelski satelit“, jer je u Beogradu nekome bilo u interesu da zataška aferu, pošto nije sâm bio Sveto, no je bilo i Beograda. Politika je tada spriječila državnog tužioca da smjesti Sveta gdje mu je mjesto. Da je tako učinjeno, ne bi on stigao da opelješi Budvu.
Zašto su svi ćutali?
Zašto samo Sveto od Milja?
Cijela Crna Gora je brujala da se u Budvi ništa ne može učiniti bez Sveta. Ćutali su državni organi. Ćutao je Gospodar kome je Sveto bio desna ruka. Ima Gospodar i lijevu ruku koja je na spisku italijanskog tužioca Šelsija, ali nju ne smije ni da pipne. Boji se te „lijeve ruke“ k’o zmije riđovkinje, a to zna cijeli Montenegro. Samo ništa ne zna specijalno državno tužilaštvo. Zato se uhvatilo za desnu ruku.
Zašto Sveto od Milja? Čime se zamjerio „kapo“ Sveto onome ko je „kapo dei kapi“ Milogore? Time što je vrhunski intelektualac za razliku od Gospodara koji pada poslije prve prostoproširene rečenice? Zato što ima biblioteku od više hiljada knjiga, dok Gospodar ne čita ništa osim svojih bankovnih računa? Zato što je kulturan i uglađen, za razliku od Gospodara koji je arogantan i nevaspitan? Zato što je skrajnuo koje milionče? Ovo zadnje ne biva, jer je Gospodar još 2001. odvojio sebi ondašnjih 900 miliona dojče maraka prema podacima italijanskog državnog tužilaštva iz Barija. Ili je Gospodar dao nalog da se Sveto smjesti tamo gdje je obojici mjesto, pod pritiskom Brisela, da licemjerno pokaže da se on bori protiv korupcije? Vrag bi ga znao, ali ako iko misli da je sve ovo moglo da se desi Svetu, bez saglasnosti (ili naloga) Gospodara, onda je taj bečka sobarica.
Ostaje pitanje zašto baš Sveto od Milja ili zašto samo on? Možda se sazna kada se Gospodar pridruži Svetu koji sada čini još jednu grešku - ćuti. A možda će i progovoriti?
( Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)